IZAZOV ŽIVOTA Mladi Sinjanin će propješačiti 1.300 kilometara preko najviših vrhova regije

110

 

Mladi Sinjanin Ante Romac će tijekom idućih nekoliko mjeseci pokušati što dosad niti jednom Hrvatu nije uspjelo

Mladi Sinjanin Ante Romac će tijekom idućih nekoliko mjeseci pokušati što dosad niti jednom Hrvatu nije uspjelo. Naime, krenuo je  5. maja  iz Postojne (Slovenija)  na 1.300 km dug put bijelom trasom Via Dinarice.

Via Dinarica je planinarska staza koja se proteže od Slovenije do Albanije, a sastoji se od tri trase – plave, zelene i bijele. Bijela je, pogađate, ona najteža. Prateći smjer pružanja Dinarida, ona povezuje najatraktivnije hrvatske planine, vrhove i vidikovce, koristeći infrastrukturu najpopularnijih hrvatskih planinarskih obilaznica (Goranski planinarski put, Kapelski planinarski put, Velebitski planinarski put). Najvišu točku dostiže na planini Dinari, najvišem vrhu Hrvatske, Sinjal.

Na pitanje zašto se odlučio na ovaj pothvat, odgovara vrlo jednostavno.

– Eto, palo mi je na pamet. Cijeli život sam po planinama, a sad sam želio napraviti nešto malo ludo i nespecifično. Velik dio ove trase sam već ranije prošao, ali nikad u komadu i želim to pokušati. Zanimljivo je i da dosad nitko od Hrvata nije prošao cijelu trasu, a koliko imam saznanja tek nekoliko ljudi je prešlo u komadu, pa bi bio i prvi Hrvat i jedan od rijetkih planinara u svijetu kojem je to pošlo za rukom. – kaže.

Bijela dionica Via Dinarice duga je 1.300 kilometara, ukupan uspon iznosi preko 50.000 metara što je otprilike kao šest puta do vrha Mount Everesta. Romac se nada stazu prijeći u 60-80 dana, što znači da planira dnevno prelaziti oko 20-ak kilometara, a spavati će gdje stigne.

– Duž staze ima planinarskih objekata, domova i skloništa, ali i nekih privatnih smještaja. U Hrvatskoj je to dobro pokriveno, dok ću u Bosni i Crnoj Gori većinom spavati u šatoru, jer ima jako malo smještaja. – kaže Romac.

Kako planiraš financirati put?

– Iz svog džepa. Većinu vremena ću provesti u planinama, pa i nema toliko troška. Vode u većini puta ima, a hranu ću nekad kupovati, a nešto će mi dostavljati prijatelji, poznanici. Sigurno će biti i mještana koji će pomoći, tako to obično bude. Najveći izdatak mi je bila oprema. Imam dosta svoje, ali kako se radi o dugom putu treba mi bolja. U susret su mi izašle i neke trgovine koje prodaju planinarsku opremu poput Decathlona Split, Kibube i Regatte i ovim putem im želim zahvaliti na tome.

Kako se pripremaš?

– Priprema mi je cijeli život. Od četvrte godine sam član nekog planinarskog društva, tako da sam oduvijek spreman. Malo trčim, a u planini u zadnjih deset godina provodim u prosjeku godišnje preko 100 dana, mislim da nema bolje pripreme od toga. Dobar dio ove staze sam prošao u etapama, tako da znam otprilike što me čeka na putu.

Iako na put kreće sam, to nije bio njegov prvi izbor, pa poručuje svima koji su voljni da mu se pridruže na barem jednom dijelu trase. – Problem je što je ljudima ili teško izdvojiti toliko dana za put ili nemaju dovoljno kondicije i opreme, jer ipak se radi o ozbiljnom pothvatu. Neke dijelove će me pratiti prijatelji, tako da neću biti skroz sam, ali ako je tko voljan bilo bi mi drago da se priključi, da izdvoji dan, dva, da mi ne bude dosadno.